Interaktivni su odnosi induvidualiziranih signala i integrativne univerzalnosti fonda, površine dosegnuli su svoj vrhunac u ciklusu akvarela Počeci stvaranja, 2000. godine, iznimne kozmičke muzikalnosti u kojoj se stapaju čovjek i Univerzum u trenutačnom i nepredvidivom svjetlu intuicije. Gipkost i mekoća energetskih točaka koncentriranoga ili razrijeđenoga pigmenta, zvjezdanih signala ili magličastih konfiguracija zasnivaju sugestivno dinamičan sistem odnosa u kojemu kao da prisustvujemo rađanju i transformaciji galaktičkih formacija. Jednostavnost preklapanja dviju razina stvarnosti, unutarnje i vanjske, posljedica su otvorenosti, fleksibilnosti i značenjske slojevitosti Trogrlićeva plastičkog jezika, dalekosežne rezonancije njegova tonaliteta. Navedeni ciklus akvarela transparentnom lakočom i vodeno-zračnom naravi posjeduje neku neobuzdanu dinamiku samorealizacije. To su formacije baz težine što žive u mekoj i promjenjivoj boji, supstanciji osječajnosti. One posjeduju idealitet apstraktnih oblika ostvarenih destrukcijom „kože svijeta“ i simultanom konstrukcijom energetskih ekvivalenata, fluidnih, eteričnih svojstava. Zrak, atmosfera kako nietzscheanska supstancija slobode i radosti obgrljuje beskrajan univerzum signala, tragova, konstelacija u kojima je sve otvoreno nastajanju, mogućnosti, budućnosti. Trogrlićevi akvareli svojim klicajima i tišinama ocrtavaju osobnu kozmogoniju koja se prepliće s elementarnim i dubinskim silama bića i prirode. Njegovo nastojanje da se približi jednostavnoj, primarnoj artikulaciji redukcijom ili pokazivanjem obilja mogućnosti, spontanim postupkom prostornog fokusiranja aktivnih vizualnih poticaja, učinilo ga je stvaraocem sugestivne razvedenosti i integrativne cjelovitosti djela. Slikar je to koji neprestano pomiče granice svoga rada (osvajajući nove mogućnosti jezika i izraza) projekcijom vlastita bića tražeći uvijek njegovu „najaktivniju formu“.
Mladenka Šolman
Iz predgovora katalogu izložbe Dražen Trogrlić, crteži-akvareli-slike 1995-2000, Galerija Klovićevi dvori- Gradec, Zagreb, 2001.