Sve te stilske crte radova izvedenih kistom na platnu možemo prepoznati i za ovu prigodu odabranoj seriji od trideset crteža većeg formata, ostvarenih olovkama u boji na papirnoj podlozi. U neformalnom razgovoru, umjetnik će ove vrlo dopadljive, ali precizionističke radove, opisati kao bliske srodnike ne samo istoimenog slikarskog ciklusa “Traseri prostora” (2003.g.) nego i recentnih skulptorskih ostvarenja poput “Grad blistav sred jutarnjih poljubaca” (2001./02. g.).
Doista nepobitna srodnost slikarskih i skulptorskih postupaka u izgradnji bojenih polja, odnosno uglačanih platformi i “ekrana”, postignuta je gustim nizovima usporednih linija izvučenih bojanom olovkom i u mediju crteža. Isto tako, zakočene linije koje naznačuju raznolike prostorne presjeke mogu se shvatiti i kao crtačka inačica stilema “energije pomaka” i “poticaja geometrije kutnog usjeka” koje je Mladenka Šolman uočila u Trogrlićevim skulpturama. Množina takvih usporednih umjetničkih postupaka udahnjuje uvjerljivost autorovoj prosudbi kako je posljednjih godina naročito usredotočen na “geometriju, svjetlo i sjene”.
Nizanje ovih crteža stvara i diskretni ludički učinak, koji je pjesnički precizno uočio Tonko Maroević, prepoznavši u Trogrlićevim skulpturama s početka ovog tisućljeća “slobodu poigravanja, pa su i gledatelji u povlaštenom položaju da se vesele zajedno s autorom njegovoj čistoj kombinatorici”.
Iako je Dražen Trogrlić uložio znatan trud i zavidno crtačko umijeće u stvaranju ovom prilikom izloženih bojenih polja i naznaka zakošenih projekcija, uvjeren sam kako će i ti crteži u podjednakoj mjeri izazvati spontani užitak i racionalne stručne pohvale.
Darko Glavan