Varaždinac rodom i Zaprešićanin radom, Dražen Trogrlić s razlogom sve više nalazi nadahnuće u sredozemnom krajoliku. Njegova sklonost lapidarnosti i čistoći, njegova zanesenost prvotnim materijalima i jasnim rješenjima čine da sve češće okrene leđa sjevernjačkom ambijentu i zagušljivoj urbanoj atmosferi, a usmjeri se promatranju pučinskih prizora ili barem zamišljanju vidika gdje se razvučena i široka morska površina na obzorju spaja s prozračnim prostranstvom vedrog neba. Prije koju godinu ciklusom „Zviježđa Mediterana“ odao je hommage svjetlosti južnog podneblja, dapače u obojenom staklu upravo kaptirao zračenje nalik treperenju nebeskog svoda za ljetne noći.
Naravno, Dražen Trogrlić nije ni deskriptivan ni ilustrativan, pa svoje kadrove ne stvara gledanjem, ugledanjem nego kompozicije kreira autonomnim ritmiziranjem, odnosno na neki način rekreira pamćenjem. Drugačije kazano: iskustvo odnosa s objektom kontemplacije sabire se i sumira u općenitiju sliku aluzije i asocijacije na izvanjsko i viđeno prolaze kroz filtar mentalne recepcije, a nakupljena se energija oslobađa u opuštenim, slobodnim improvizacijama.
Najnoviji ciklus nazvan „Mediteranski zapisi“ okuplja slike načinjene u nekoliko poteza, predstavlja kadrove s mnogo bjelina ili širokih, beskonačnih pozadina. Pretežno vodoravno položeni formati povlašćuju i horizontale dominantnih usmjerenja, naglašenih linearnih tokova koji kao da dijele površinu i emaniraju temperaturu dojma intenzitetom kromatskih akcenata. Nakupine čistih kolorističkih mrlja i kvadratičnih nanosa zvučnog pigmenta također su organizirane i primišlju na ortogonalnu mrežu ili latentnu geometriju idealnog krajolika. Vjeran premisama primarnosti i esencijalizma, Dražen Trogrlić je u ideji Mediterana također našao odgovarajući korelativ za svoje elementarno slikarsko okušavanje i izvođenje.
Tonko Maroević